Obnovljivi izvori energije (OIE) termin je koji se koristi za one izvore energije koji se dobivaju iz prirode te koji se mogu obnavljati poput energije dobivene iz vjetroelektrana, solarne ili sunčeve energije (toplinska, fotonaponska i koncentrirana), hidro – električne energije, energija plime i oseke, geotermalne energije te energije dobivene iz biomase.
Ciljevi korištenja obnovljivih izvora energije su zaštita okoliša kroz smanjenje stakleničkih i kiselih plinova, lokalni i regionalni razvoj kroz gospodarsko-socijalnu koheziju,sigurnost kroz smanjenje uvoza i diverzifikaciju proizvodnje te zapošljavanje. Obnovljivi izvori energije bitna su alternativa fosilnim gorivima, a njihova upotreba smanjuje emisije stakleničkih plinova, diverzificira izvore nabave energenata i smanjuje ovisnost o nepouzdanim i nepostojanim trgovanjem fosilnim gorivima (osobito trgovanjem naftom i plinom).
Rast ulaganja u obnovljive izvore energije potiče zapošljavanje u Europi i svijetu, potiče stvaranje novih tehnologija i inovacija te poboljšava trgovinsku bilancu Europske unije. Ilustracije radi, ulaganja u OIE već u 2009. godini premašila su ulaganja u izvore fosilnih goriva. Nadalje, u istoj godini u Europi je više od 60% svih instaliranih energetskih kapaciteta bilo iz obnovljivih izvora te je time jedna petina energije europskog kontinenta postala “zelena”.
Obnovljivi izvori energije, energetska učinkovitost te zaštita okoliša čine tzv. “zelene teme” koje su sastavni dio svjetskih i europskih strateških razvojnih dokumenata, te u skladu s time, i razvojnih strategija u Republici Hrvatskoj (RH). Obnovljivi izvori energije jedna su od bitnih odrednica energetske strategije Republike Hrvatske.
Solarni paneli – energija sunca
Europska unija je krajem 2008. godine usvojila tzv. energetsko-klimatski paket odnosno niz zakona koji bi do 2020. godine trebali rezultirati s:
- 20% manjim emisijama stakleničkih plinova u usporedbi s 1990. godinom;
- 20% udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji;
- 20% manjom potrošnjom energije (u odnosu na onu koja se do 2020. očekuje u slučaju neprovođenja posebnih mjera).
Ovi ciljevi popularno se zovu “20-20-20″, odnosno ciljevi “3×20″.
Direktivom 2009/28/EC, koja je dio energetsko-klimatskog paketa, utvrđen je obvezujući cilj od 20% obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji EU do 2020. godine. Udio od 20% trebao bi biti dostignut na razini cijele Europske unije, a svaka mu zemlja doprinosi u skladu sa svojim mogućnostima.Hrvatska bi prema odredbama EU Direktive 2009/28/EC do 2020. godine trebala dostići 20% udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj energetskoj potrošnji. Udio OIE u ukupnoj potrošnji u Hrvatskoj smatra se relativno visokim prvenstveno zahvaljujući velikom udjelu hidroelektrana u proizvodnji električne energije.
Unatoč tome, za dostizanje cilja postavljenog Direktivom trebat će izgraditi veliku količinu kapaciteta za iskorištavanje energije iz tzv. “novih” obnovljivih izvora tj. vjetra, sunca, biomase, bioplina i slično. Porazna je činjenica da je stopa kojom su obnovljivi izvori u Hrvatskoj rasli proteklih desetak godina premala te da je potrebno bitno povećati ulaganja u obnovljive izvore energije kako bi se dostigli ciljevi koje postavljaju relevantne EU direktive (Izvor: Zelena akcija). Strategija energetskog razvitka Republike Hrvatske iz 2009. godine (NN 130/09) predviđa korištenje obnovljivih izvora energije, uz preuzimanje obveza iz ciljeva “3×20″, kao jedan od strateških ciljeva nacionalne energetske politike Republike Hrvatske.
Obveze iz ciljeva “3×20″ predviđaju:
- udio od 20% OIE u bruto neposrednoj potrošnji
- korištenje 10% udio obnovljivih izvora energije u svim oblicima prijevoza
- 20% smanjenje ukupne potrošnje energije (energetska učinkovitost)
- 20% smanjenje emisija stakleničkih plinova (u skladu i s Kyoto protokolom čija je RH potpisnica).
Planira se da će udio OIE u neposrednoj proizvodnji električne enegije u RH do 2020. godine iznositi 35% (uključujući vjetar, sunčevu energiju, vodne snage, geotermalnu energiju, biomasu i biogoriva) te da će se iz OIE dobivati 88,42 PJ što je ekvivalent energiji sadržanoj u 2,105 milijuna tona nafte. (Izvor: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Uprava za energetiku, 2009). Korištenjem obnovljivih izvora energije i kogeneracije ostvaruju se interesi Republike Hrvatske u području energetike, utvrđeni Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske (NN 130/09), zakonima i drugim propisima kojima se uređuje obavljanje energetskih djelatnosti, osobito u pogledu:
- dugoročnog smanjenja ovisnosti o uvozu energenata,
- učinkovitog korištenja energije i smanjenja utjecaja uporabe fosilnih goriva na okoliš,
- otvaranja novih radnih mjesta i razvoja poduzetništva u energetici,
- poticanja razvoja novih tehnologija i domaćeg gospodarstva u cjelini,
- diverzifikacije proizvodnje energije i sigurnosti opskrbe.
U svrhu ostvarivanja interesa razvoja OIE u Republici Hrvatskoj proizvodnja električne energije iz obnovljivih izvora energije obuhvaćena je sustavom poticanja putem povlaštenih otkupnih cijena (tzv. „feed in“ tarifni sustav) proizvedene električne energije. Kroz ovaj sustav proizvođači energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije dobivaju fiksnu zajamčenu tarifu tijekom određenog perioda.
Ovakvi sustavi poticanja, jednostavni za administriranje, doveli su do osjetnog rasta korištenja obnovljivih izvora u pojedinim zemljama, pri čemu je važno napomenuti da Republika Hrvatska ima izdašne, zajamčene “feed in” tarife u Europi što je pridonijelo povećanom interesu domaćih i stranih ulagača u obnovljive izvore energije.
Definiranjem tarifnog sustava i procedure stjecanja statusa povlaštenog proizvođača električne energije te donošenjem paketa podzakonskih akata za OIE, definirani su osnovni preduvjeti za realan razvoj projekata OIE u Republici Hrvatskoj. (Izvor: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva – Registar OIEKPP)
Koristi obnovljivih izvora energije za gospodarstvo:
- domaći izvor energije (smanjenje ovisnosti o uvozu)
- poticanje razvoja domaćeg gospodarstva u proizvodnji opreme (povezivanje energetske i industrijske proizvodnje) – otvaranje novih radnih mjesta
- mogućnost otvaranja proizvodnih programa u svim segmentima OIE (solarni geotermalni kotlovi, foto-napon, kotlovi za biomasu, pelete…)
- širok raspon razvojnih istraživanja i razvoja tehnologije u području vjetroenergetike
- Povećanje konkurentnosti.
(Izvor: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Uprava za energetiku, 2009)
Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva u Odjelu za obnovljive izvore i energetsku učinkovitost vodi Registar projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (Registar OIEKPP) koji su u sustavu poticanja odnosno u procesu stjecanja statusa povlaštenog proizvođača.
Energija vjetra
U Registru OIEKPP se vodi jedinstvena i aktualna evidencija o projektima obnovljivih izvora energije i kogeneracije, evidencija po pojedinom nositelju projekta, povlaštenom proizvođaču električne energije i postrojenju, uključujući podatke o lokaciji i tipu postrojenja, tehničko-tehnološke značajke, uvjete korištenja, osnovne pogonske podatke (instalirana snaga postrojenja te planirana proizvodnja električne energije i toplinske energije) te druge podatke iz prethodnog energetskog odobrenja i energetskog odobrenja, prethodnog rješenja te rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (lokacija, geodetske točke, rokovi, dužnosti i sl).
Registar je javno objavljen na stranicama Ministarstva u obliku strukturiranih izvještaja-tablica i grafičkom obliku uključujući i interaktivnu kartu lokacija postojećih i planiranih postrojenja obnovljivih izvora energije te kogeneracije.
Više informacija o Registru projekata, zakonodavnom okviru te procedurama u razvoju projekata OIE možete naći ovdje.
